| 2021-11-17 19:17:47 Virtualna večer poezije i proze o Vukovaru Večeras, 17. 11., uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje putem aplikacije Zoom u OŠ Ludbreg održana je Virtualna večer poezije i proze o Vukovaru kao način obilježavanja ovoga važnog hrvatskog praznika. Virtualna večer poezije i proze o Vukovaru održana je u sklopu eTwinning projekta GRAD to smo MI! u kojem uz škole partnere iz svih dijelova Hrvatske sudjeluje i OŠ Ludbreg, odnosno učenice 7. c razreda. Učenica Iva Habrka uvela nas je u čitanje pjesme, pjesmu novinarke Snježane Vučković „Obriši suze, Lyliane“ krasnoslovila je Tea Čukolin dok je Luna Golec sudjelovala pružajući prijateljsku podršku. U interpretaciji učenika mogli smo, između ostalih, čuti stihove Lj. Car Matutinović, A. Škunca, H. Hegedušića, ulomke iz proze S. Glavaševića, I. Bodrožić, M. Kušeca. Učenici su tekstove iznijeli emotivno, snažno i dostojanstveno. Elizabeta Alković, profesionalna pripovjedačica, uz pratnju gitare čitala je "Priču za tebe" S. Glavaševića. Ovo je tek prva od aktivnosti u navedenom projektu u koji se mogu uključiti svi zainteresirani učenici. Projektom GRAD to smo MI! želimo prenijeti na mlade osjećaj zahvalnosti i ponosa na naš grad Vukovar.
Pjesma „Obriši suze, Lyliane“ posvećena je majci Jeana-Michela Nicolierea. Jean-Michel je heroj Domovinskog rata, mladi, dvadesetpetogodišnji francuski dragovoljac koji je nateleviziji vidio što se događa u Hrvatskoj te je odlučio pomoći u obrani. Nakon pada Vukovara netragom je nestao iz bolnice. „Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor - u dobru i u zlu“, rekao je hrabri ratnik. Obriši suze, Lyliane Znam, danas si željela gledati slike njega i njegove djece kod Eiffelova tornja, al on je izabrao Vodotoranj. Znam, sada je trebao biti u zagrljaju neke lijepe Parižanke, a ne u zagrljaju vlažne zemlje na nekom mjestu, još neotkrivenom.
Ne plači Lyliane, znam, nisu ga našli, al našao je on nas. Zemlja koja skriva kosti nije uspjela zarobiti njegovu dušu. Našao je on odavno izlaz i ispričao nam svoju priču.
Znam, nije isto. Mi oplakujemo smrt heroja, a ti svoga djeteta. Mi pamtimo vojnika, ti njegove prve korake i razbijeno koljeno. Mi pamtimo njegove zadnje riječi “klaonica”, ti prvi izbijeni zub.
Obriši suze, ti francuska damo… nisi dočekala njegove potomke, al zato će naši pričati o njemu. Gubitkom života, zaslužio je onaj vječni.
Ne plači Lyliane, rodila si heroja. Ni Francuza, ni Hrvata, već čovjeka koji je umro za druge.”
Snježana Vučković |
| Osnovna škola Ludbreg |
