NAŠ POSJET VUKOVARU

Baš kao i svi osmaši naše Domovine, i mi smo posjetili Vukovar. Rano ujutro, 24.
siječnja 2019., krenuli smo put istočne Slavonije s dva autobusa. Pratile su nas
razrednice osmih razreda: Valentina Plantak, Nataša Sedlar, Marina Hrnčić i
Ljudmila Kladić te učiteljica povijesti i geografije: Marina Busija i Ivana Sabol.
Iako je baš tog tjedna snijeg prekrio Hrvatsku i ceste su bile pomalo skliske,
stigli smo na vrijeme, čak i prije vremena. Imali smo ručak i dvije prezentacije o
Domovinskom ratu koji je bio prije više od dvadeset godina. Smjestili su nas u
sobe i međusobno smo se družili. Nitko se nije činio nezadovoljan. Taj prvi dan
nije bio prenatrpan obavezama, već smo nakon večere samo otišli u grad i svi
smo se zajedno fotografirali ispred Središnjeg križa na ušću Vuke u Dunav.
Nakon toga imali smo sat slobodnog vremena. Kasnije smo se zabavljali u disku
na brodu, na rijeci Dunav. Dobro smo se proveli i vratili u hostel. Bilo nam je
određeno vrijeme do kada možemo biti izvan soba. Već sljedećega jutra morali
smo isprazniti sobe i otići na doručak. Znali smo da nas čeka naporniji dan od
prethodnog. Dobili smo vodiča koji je bio Vukovarac i vodio nas te pričao priče
iz osobnog iskustva. Prvo smo posjetili Pastoralni centar i pogledali kakvo je
zapravo bilo stanje u Vukovaru. U dugačkoj crkvi sv. Filipa i Jakova primijetili
smo koliko je, zapravo, puno toga obnovljeno i kako je narod ipak imao vjere i
nade za samostalnu Hrvatsku. Nakon toga smo došli do Trpinjske ceste koja se
zove i Groblje tenkova jer je na njoj uništeno oko 80 tenkova. Tamo smo naučili
još nekoliko zanimljivih činjenica o ratu i posjetili Spomen dom hrvatskih
branitelja ispred kojeg se nalazi jedan od najmodernijih tenkova u to vrijeme. U
Memorijalnom centru proveli smo najviše vremena. Imali smo vodiča koji je bio
branitelj i preživio Domovinski rat. Pokazivao nam je puno različitog oružja
korištenog u ratu, bilo ono profesionalno ili improvizirano. Vidjeli smo puno
sačuvanih tenkova (jedan od njih je najkorišteniji tenk u Domovinskom ratu),
jedan hrvatski vojni avion i nekoliko patenata koji su pomogli tokom rata.
Također smo vidjeli puno slika i čuli puno priča o braniteljima te „vidjeli“ kako
je bilo u logorima Domovinskog rata. Sljedeća destinacija bila je bolnica-jedno
od najpotresnijih i najtužnijih mjesta. Prolazeći kroz hladne prostore bolnice
shvatili smo koliko su bile šanse za preživljavanje za one koji su bili bolesni ili
nastradali. Baš i nije mjesto za poželjeti. Onda smo otišli do Memorijalnog
groblja na kojem je devetsto trideset i osam bijelih križeva za poginule
branitelje i jedan veliki križ koji se može vidjeti sa sve četiri strane. Nakon toga

došli smo do Spomen doma Ovčara. Tamo smo vidjeli slike i imena žrtava koje
su prolazile na spirali. Na samoj Ovčari čuli smo priču o velikom ratnom zločinu
koji se tamo dogodio i o čovjeku koji je sve to izbjegao. Nakon minute šutnje za
svih 200 žrtava za koje je posađeno dvjesto čempresa i puno smrzavanja otišli
smo u autobus. Čuli smo još nekoliko priča o Vodotornju i vratili se na ručak.
Nakon ručka imali smo Školu mira od dvadeset minuta i kasnije kviz znanja u
kojem je sudjelovalo pet škola i iz svake po dva predstavnika. Mi smo pobijedili
s dva boda razlike. Bilo je više nego očigledno da su naši predstavnici Hrvoje
Novota i Tena Mlinarić imali najveću podršku i znanje te da je škola iz centra
svijeta ipak najdominantnija. Nakon svakog točnog odgovora čuo se
gromoglasan pljesak i glasni uzvici. Bili smo više nego ponosni. Onda je došlo
vrijeme povratka kući s ovog nezaboravnog i poučnog putovanja iz grada
stradanja, ali i grada ponosa Domovinskog rata. Skoro cijeli Vukovar je
obnovljen osim nekoliko kuća, jedne zgrade u centru grada i tvornice cipela
Borovo, ali sada se trebaju obnoviti srca ljudi koji su prošli kroz sve ovo i spasili
Vukovar - grad heroj.

Jelena Nakić, 8.d