2015-11-16 10:30:46

Draga domača rieč 2015. – 1. nagrada Vjekoslavi Petrić u Ivancu

Ovogodišnja 35. obljetnica književnog natječaja Draga domača rieč potvrđuje koliko nam je važna ta materinska riječ, riječ kojom smo progovorili i naučili misliti, riječ koja postaje temeljni korijen svakog čovjeka na ovom svijetu. Svi ostali jezici koje čovjek nauči tijekom života obogaćuju ga, ali prava svetinja ostaje prvi – materinski jezik. Ocjenjivačko povjerenstvo odabralo je pjesmu Vjekoslave Petrić, 8.r. (šk.god. 2014./2015.) Štrikanec kao najbolje ovogodišnje pjesničko ostvarenje te je dobila 1. nagradu.

U zbornik radova dječjeg stvaralaštva na kajkavštini uvrštene su još dvije Vjekoslavine pjesme Moj deda i Moja prabaka, Petre Međimurec, 8.r. (šk.god. 2014./2015.)  Soseda, Anite Petrić, 8.r. (šk.god. 2014./2015.) Dunja te Franke Jerbić, 6. r. (šk.god. 2014./2015.) Čarobni svet i Marije Havaić, 6. r. (šk.god. 2014./2015.) Moj Medek voditeljice Ljudmile Kladić.

Nagradu je Vjekoslavi uručio zamjenik župana Varaždinske županije Alen Kišić. Iz OŠ Ludbreg u zbornik je ušlo najviše pjesama te je škola pohvaljena.

Čestitamo učenicama i učiteljici Ljudmili Kladić na izvrsnom uspjehu!!

Štrikanec

Denes je mama dirigerala

z velkim čiščenjem i pospravlanjem.

Na dvorišču je bil velki kres.

Kurili smo store prnjke.

Najempot je nešče v ogenj zavitlal

pokojne babice štrikanca.

Smrzla sem se, ukočila,

nestalo mi je zroka.

Zaprla sem na trenutek oči.

V gorečem ognju grlile so me

babičine roke.

Posebni poznati

miris krožil je zrokom.

Sedela sem babici v krilu,

a ona me zasuškala v štrikanec.

Bilo mi je fest toplo.

Čula sem najdrajšu priču

i gotala saku reč

makar sem ju znala napamet.

V gorečem ognju zgorelo je moje detinstvo.

Okrenula sem se i odbežala na stranu.

Nervozno sem z nogom drapala po prašini

koju su rastirale tri slone kaplice!

 

                                                                                                 Vjekoslava Petrić,                                                                                              8.razred (šk.god.2014./2015.)

                                                                                     Voditeljica: Ljudmila Kladić

Klikom na OPŠIRNIJE pročitajte ostale radove učenica.

Moja prabaka

 

Sedela bi na ciglima ispod dreva, v hladu, i trebila orehe.

Čučala sam polek nje, a ona mi  je prepovedala priče

kak je bilo negda lepo, zabavno i veselo.

Črni fertun bil je pun orehi, a njezine spocane roke

fletno su delale.

Bore na licu govorile so da ima pono let.

„Na ti stroška!“Zvodila bi z žepa kojega bombona

i porinula ga v moju roku kaj nedu drugi vidli.

Tak sem bila vesela kak da mi je dala zlato.

Koli sebe mela je svezanoga  velkoga štrikanca.

Ovo leto sem glumila Katu i trebala sem biti babica.

Prekopala sem storoga ormora i zvlekla babičinu obleku.

Dok sem se oblekla i pogledala v zrcalo vidla sem nju.

Odale so me samo detinje nežne roke i lice bez bora.

Bila sem sigurna da me z neba gledi , smeje mi se i ponosi se z menom .

 

Vjekoslava Petrić, 8. razred

Voditeljica: Ljudmila Kladić

 

 

Moj deda

 

Sigurna sem da me , negdi odzgora,

zmed oblaki gledi i pazi.

Negda smo skupa ribe lovili.

Govoril je da sem ja njegova puca.

Skupa smo i baku zezali.

Navek bi se srdila,

al bi na kraju  popustila

i dala nam frišku gibanicu za gablec.

Deda je volel mene i moje medeke.

Navek smo se lepo igrali.

Unda je završil v bolnici.

Dok je došel dimo, stalno je ležal.

Mislila sem da se jako vlenel.

Navek mi je daval peneze i govoril:“Spi si jeno pivo i za mene.“

Nasmijaval bi me saki den:“Kam šmrkle vlečeš, baš sem ščistil najža.“

Bila sem mala i govorili so mi da moram biti tiho polek dede.

Jedno jutro zanavek je sklopil oči i  više ih neje otpiral.

I den dene sečanja so živa,nigdar nedu nestala.

Zanavek bo živel v mojem srcu!

 

Vjekoslava Petrić, 8. r.

Voditeljica: Ljudmila Kladić

 

 

Soseda

 

Moja je soseda puklava i stora,

a mi je zovemo strina Mara.

Pere, zmeče, kuha i peče

kuruznoga kruha.

Obloke z novinami glanca

 

i samo po štali tanca.

Kravicu hrani, poji

i saki dan ju doji.

Denes dela putra,

a sira veli, bo zutra.

Oblečena je v storo, strgano, bluzu

dok pajcekam nosi kuruzu.

Piskutavo popeva

dok cvetje zaleva.

Negda po cele dane kriči,

a onda danima kak duh  muči.

Veli da stalno krunicu moli,

a čula sam ju kak se svece zmeče doli.

Života je puna

i v tem letima nam stalno govori:

„Deca moja, jempot se živi“!

 

Petra Međimurec, 8. razred

Voditeljica: Ljudmila Kladić

 

 

Moj medek

 

Dok sem bila mala

z medekom sem spala.

Ž njim sem se igrala,

čuvala ga i prala.

 

Bil je moj, samo moj,

fest ofucani i  razbucani.

 

Denes v kotu čuči,

žalosno me gledi.

Za ljubav prosi,

 nek ga neko bar malo nosi.

 

Marija Havaić, 6. razred

                                                                    Voditeljica:Ljudmila Kladić

 

 

,                                                         Čarobni svet

 

Dok navečer  lepo

vtonem  v san,

i krenem  v  tev  svet,

bez mržnje i boli

s pono ljubavi i veselja,

srečna sem kak ptičica na grani.

 

Taj prekrasni svet traje i traje…

Putujem, bežim, igram se.

No dok naglo otprem oči

se lepo pobegne, zruši se, nestane.

Jedva čekam noč!

 

Franka Jerbić, 6. razred

Voditeljica: Ljudmila Kladić

Vjekoslava je bila pozvana i na 46. Zbor malih pjesnika u Zlatar 2015. Pjesma joj je ušla u zbornik te je javno izvođena na završnoj preredbi.

 

Gumno

 

Babica i dedek napravili su

prekrasno velko gumno.

Melo je dve parme

v kojima je navek dišalo

friško seno i detela.

Dedek je pazil da i najmenša deščica

i čavlek bodo na mestu.

Zubače so veselo stale,

rasuhe pole čekale.

Kosa je na parmi visela,

a ružđalka v kotu kmečala.

Gumno im je bilo na ponos i diku.

Najveseleše je tu bilo

dok se trebila kuruza.

Deca so vriščala,naganjala se,

orila se pesma, trinkale kupice,

jela makovnjača i orehnjača.

Si so bili srečni, veseli i rad se meli.

Leta so išla, bežala, divljala.

Prešel je jen životni vek.

Dok dojdem nutri, ništ više neje

na svojemu mestu.

Tiho je, kmično i črno.

Samo odporene deske škripiju

čez koje se prevloči jesenski veter

i žalosno jafče.

 

Vjekoslava Petrić, 8. razred

Voditeljica: Ljudmila Kladić

 

Bila je pozvana i na 35. Smotru dječjega kajkavskog pjesništva“ Dragutin Domjanić“ – Sv. Ivan Zelinu s pjesmom Srp.

Srp

 

Kaplice sozi kapale so

po dedekovom srpu.

On je merno ležal na svojem

poslednjem počivalištu.

Ve si je valda odehnul od sega posla i sih brigi!

Šeptala sem:“Nigdar te nem zobila,

navek buš mi ostal v najlepšoj uspomeni.“

S tem  srpom kosil je travu za pajceke i mladinu.

V dva tri zamahanja njegove spretne roke

naprovila se velka vrpa dišeće trove.

Dok bi v jutro donesel bale v štalu,

odrezal bi z njim špagu

i obesil ga na štolna vrota.

Cela štala bi zadišala po friškom senu

i podojenom mleku.

Mi deca spili bi si malo mleka,

fkrali bi mu špoge,

nagonjali se po dvorišču i igrali.

I tak je bilo z dena v den.

Leta bežiju, deca rosteju, fletno bodo ljudi!

Još čeka ,obešeni, na vratima štale hrđavi srp.

Štala zjopi prozna,

a vu frižideru ,v huhnji ,stoji tetrapak z mlekom.

 

Vjekoslava Petrić, 8. razred

Voditeljica:Ljudmila Kladić

 


Osnovna škola Ludbreg