Ljepota traje upravo onoliko koliko je potrebno čovjeku da u njoj uživa.

Grad mojih snova

Kad se ostvaruje nešto za što ste se dugo nadali, a kasnije za to i pripremali, normalno je da ste uzbuđeni! I to jako. Ponekad toliko da vas uslijed silnog uzbuđenja zahvate i ne baš uzbudljive posljedice, poput povraćanja. Kao mene. Tako počinje moja priča o šest prekrasnih dana u Londonu.

U susret Londonu

Moram priznati da se zbog mučnine ne sjećam najbolje leta od Zagreba do Frankfurta, ali nakon nekoliko sati sna na aerodromskoj stolici, sve je bilo bolje i mogla sam uživati u letu od Frankfurta do Londona te u pogledu na kanal La Manche i na London jer smo sletjeli na manje poznati aerodrom - London City. Budući da do svih londonskih aerodroma vozi podzemna željeznica, najjednostavniji i najjeftiniji način putovanja je javni prijevoz pomoću Oyster kartice. Ta nam je kartica omogućila i prijevoz autobusima što smo, naravno, stalno koristili. Jednostavno se na karticu prebaci određeni iznos funti te se putuje tako dugo dok na kartici ima novaca. Svaki dan se troši do maksimalnog iznosa, a ako potrošite više, na kraju dana vam se novci vrate na kartricu.

 Naš je hotel bio smješten u četvrti Peckham gdje se odvijala radnja serije Mućke iz osamdesetih godina 20. stoljeća, a unutrašnjost našeg hotela prava je posveta toj seriji. Čim smo ostavili stvari u hotelu, odvezli smo se u grad na Piccadilly Circus, prošetali se i fotografirali kod ogromnog reklamnog ekrana. Zavirili smo i u kinesku četvrt.

Čaroban dan

 Drugi dan smo za doručak jeli poznati engleski doručak koji se sastoji od jaja na oko ili kajgane (po izboru), kobasice, krumpira, graha i pečene rajčice. Doduše, moja je porcija izostavila neke stvari jer mi pola te hrane nije bilo ukusno, tako da sam ostale dane jela pečena jaja i slaninu s tostom. Nakon doručka zaputili smo se u grad, naravno, autobusom na kat te podzemnom željeznicom.

  Prva i najvažnija postaja za svakog ljubitelja Harryja Pottera, pa tako i mene, bila je željeznički kolodvor King’s Cross. Glavni smisao odlaska na željeznički kolodvor bio je vidjeti peron 9 i 3/4 i, naravno, potrošiti skoro cijelu ušteđevinu u istoimenoj trgovini. Nakon čekanja u redu, prvo smo se fotografirali na peronu, a zatim otišli i u trgovinu. Kupila sam šal, olovke, poslastice, rajf i mnoge stvari, uglavnom suvenire za prijatelje. Nakon King ’s Crossa zaputili smo se prema London Eyeu. Prije vožnje u tom ogromnom kotaču imali smo piknik u parku, na travi mekoj poput perja. Jeli smo fish ‘n chips i uživali u pogledu na Temzu i London Eye. Moram priznati da smo se malo i izležavali – kao pravi Englezi. Tata i ja smo se uskoro ukrcali na London Eye i tijekom vožnje uživali u pogledu. Vidjeli smo Big Ben, koji je bio okružen skelama, Westminstersku palaču te Temzu. London se činio nekako malen jer smo bili toliko visoko da smo vidjeli skoro cijeli grad. Druga polovica moje ekipe, mama, sestra i tetka, odšetale su do obližnjeg parka gdje se odvijao prosvjed učitelja zbog smanjenja ulaganja u školstvo.

Nakon što smo im se pridružili, krenuli smo prema Buckinghamskoj palači. London je prepun parkova punih zelenila pa smo parkom St. James odšetali do Buckinghamske palače. Budući da je ograda bila zatvorena, nismo se mogli fotografirati s poznatim stražarima, a nismo ni dočekali promjenu straže. Ali zato smo napravili mnoštvo selfija s palačom u pozadini. S druge strane palače nalazi se Hyde park po kojem smo šetali u povratku i fotografirali zanimljivosti. Bio je predivan sunčan dan pa su parkovi bili prepuni šetača, obitelji s djecom, turista...

Kulturno uzdizanje

Sljedeći smo se dan zaputili u Nacionalni prirodoslovni muzej jer je bila nedjelja i besplatan ulaz u muzej. U muzeju možete provesti cijeli dan jer ima za svakog ponešto: o anatomiji, astronomiji, povijesti ljudskog roda... Kad smo završili s obilaskom, ukrcali smo se u vlak i otišli do Brightona. Brighton je grad na obali, jedno od najpoznatijih britanskih ljetovališta. Voda je bila prilično hladna pa nije bilo baš puno kupača. Grad nije sličan našim gradovima na moru, sve je veće, pogotovo hoteli u prvom redu do mora. Cijelo poslijepodne proveli smo šećući Brightonom, a najzanimljvije je bilo na molu koji je zapravo zabavni park. 

 Početni meridijan

U ponedjeljak smo krenuli do, za mene druge najvažnije destinacije, Greenwicha. Ukrcali smo se na  turistički brod bez krova i pozorno slušali vodiča koji nas je zabavljao pričama o znamenitostima  pokraj kojih smo se vozili. U Greenwichu se nalazi početni meridijan i, kao i većina turista,  htjeli smo ga vidjeti. Meridijan je zapravo jedna obična linija koju su Englezi odredili u prošlosti. Ulaz do te linije se naplaćuje pa smo ulaznice kupili za mamu i mene jer me netko trebao fotografirati kako s jednom nogom stojim na jednoj strani svijeta, a s drugom na drugoj, odnosno, kako radim most preko nultog meridijana. Nakon šetnje parkom otišli smo u pub na ručak. Probali smo pileću pitu, yorkširski puding i pečenu junetinu prelivenu umakom, poznatim gravyjem. Brodom smo se vratili u grad te se željeznicom odvezli do Wimbledona, prošetali se, popili popodnevni čaj i kavu. Uvečer smo ponovo otišli u šetnju gradom.

Znanje je moć.

             Peti dan je padala kiša pa smo se ukrcali na vlak i zaputili prema sveučilišnom gradu Oxfordu jer nikad nije prerano vidjeti gdje se može studirati. Grad je bio prepun studenata iz svih krajeva svijeta, užurban. Većina zgrada je napravljena od kamena jer je Oxford star grad pa su stoga i zgrade stare. Kiša je sve jače padala pa smo morali kupiti kišobrane. Nakon kratkog razgledavanja i ručka u trgovačkom centru, krenuli smo natrag u London. Podzemnom željeznicom smo se odvezli do Paddingtona, zatim do Abbey Roada gdje smo se fotografirali na zebri poznatoj zbog pjevačke grupe ''The Beatles''. Od Abbey Roada smo se prošetali do Baker Streeta, ulice poznate zbog Sherlocka Holmesa. Još smo se odvezli i do Nothing Hilla.

Svaka dobra avantura ima kraj.

              Došao je i šesti dan, kraj našeg putovanja. Spakirali smo zadnje detalje, zatvorili svoje kovčege i zaputili se prema aerodormu. Ovaj put išli smo na Heathrow. Ponovno smo išli do Frankfurta gdje smo presjedali pa sam se stigla prošetati aerodromskom zgradom, kupiti još neke suvenire, a onda smo poletjeli prema Zagrebu. Bila sam tužna, ali iako se kaže da je kod kuće najljepše, London bi bio dobro mjesto za život.

                                                       Zara Bilić, 7. razred, reportaža

                                                       voditeljica: Ljudmila Kladić