Ovoga smo se tjedna dotakli teme koja ja povezana sa neugodnim osjećajem tjeskobe. Cilj ovotjedne radionice, u sklopu projekta „Škole podrške“, bio nam je osvijestiti osjećaje tjeskobe i napetosti i njihovo mjesto u našem životu, naučiti ih prepoznati, nositi se s njima i pomoći sebi i drugima s ovim osjećajima. Prisjetili smo se situacija koje nam stvaraju tjeskobu, zabrinutost,“grč”, napetost, anksioznost.

 S obzirom na to da je škola važan čimbenik u razvoju djeteta, velik broj različitih situacija i međuljudskih odnosa u odgojno-obrazovnoj ustanovi mogu biti razlog zbog kojeg se kod djece  javlja strah. Nesuglasice  koje nastaju u školi podrazumijevaju strah od učitelja, strah od ispitivanja, strah od ustajanja i govorenja pred razredom te strah od ostatka razreda, odnosno ostalih vršnjaka.

Razgovarajući o strahovima učenici su iznijeli kako ih je strah ocjenjivanja, ispitivanja, negativnih ocjena, školskog neuspjeha, određenih predmeta te nastavnika. Svoju tjeskobu su i nacrtali naglašavajući pritom  na određenom dijelu tijela najveći stupanj tjeskobe.

Podijelili smo i međusobno svoje brige koje nas muče. Svoje brige smo zapisali i na papir,a zatim smo izvlačili brigu po brigu kako bismo dali dobar savjet onome koga određena briga muči. Čuli smo nekoliko iskustava kako se lakše nositi s tjeskobom i brigama. Za kraj smo napisali  pozitivne misli koje nam mogu pomoći u takvim situacijama,ali smo i napravili tjelesne vježbe za smanjenje tjeskobe.